Dom pastira Lode

Planinarski dom na Vidovoj gori se danas ne nalazi na mjestu starog doma iz 1936. godine koji je bio uz rub litice, već je smješten više sjeverozapadno. U bližoj okolini nalaze se televizijski odašiljač, kameni križ Kristu Otkupitelju i crkvica sv. Vida iz 13. stoljeća po kojoj je Vidova gora dobila ime. Proglašena je 1973. godine značajnim krajobrazom. Zaštićeni dio pripada trima općinama: Bolu, Nerežišćima i Postirama. Najviši je vrh Brača i svih jadranskih otoka. Pokrivena je šumom autohtonog dalmatinskog crnog bora i predstavlja jedinstven ekosustav na srednjodalmatinskim otocima i veliku krajobraznu vrijednost. 

Dom se sastoji od glavne kuće u kojoj je restoran/konoba, vanjske natkrivene terase, dvorišta, ostave, sanitarnog čvora, upuštene kuće s kominom, te ostave sa sobom na sjevernoj strani. Glavna kuća je u relativno najboljem stanju. Međutim, pokrov od kamenih ploča, porobetonski blokovi između greda,pod i unutarnji komin oštećeni su i upitnih fizikalnih i statičkih svojstava.

Natkrivena terasa je omeđena kamenim zidom s različitim kamenim slogovima, dok je sa istočne strane neuredan suhozid u kojeg je ugrađena kamenica. Dvostrešan krov prekriven drvenim daskama je nedavno zamijenjen vrlo netipičnim u Dalmaciji jednostrešnim krovom i drvenim pločama koje su, zbog izloženosti vremenskim uvjetima i nestručnim postavljanjem, pokupile vlagu, deformirale se i promijenile svoja fizikalna svojstva. Cijela pretežno drvena konstrukcija nadstrešnice terase, koju nosi kameni zid, potpuno je netipična i preglomazna za ovu lokaciju i Dalmaciju općenito. Brač je otok prepun kamene tradicionalne gradnje u kojoj prevladavaju usitnjeni zasjenjeni prostori, debeli zidovi, duboka hladovina i kamen kao glavni oblikovni materijal.

Ostava s tuš kabinom i kućica sa sanitarijama obložene su s kamenom također jako neurednog i neartikuliranog sloga, dok kuća s kominom i stražnja ostava nemaju krov uopće. 

Glavni pristup planinarskom domu bio bi ostvaren kao i do sada, prometnicom sa sjeverne strane s time da je glavni parking osiguran 500 m prije. Taj put otvara mogućnosti kratkog uvođenja posjetitelja u cjelokupan prostor Vidove gore i planinarskog doma, bilo organiziranim vođenjem, smjerokazima, informacijskim tablama i drugim intervencijama.

Asfaltirani dio prestaje kod televizijskog odašiljača, nasuprot gustirne, na proširenju oblikovano je manje parkiralište za osoblje restorana, vodiče, servisere odašiljača i sl. te parkiralište za bicikle. Također, s prometnice je, prije parkirališta, ostvaren gospodarski pristup prema restoranu za dostavu. 

Pristup od manjeg parkirališta do doma popločen je kladrmom cijelim dijelom kolika je zona restorana nakon čega put prema križu i crkvici postaje „prirodan“ i uređen rubno kamenom s ispunom od mineralnog veziva. Smatramo kako bi se cijeli taj put do crkvice trebao urediti jer je ona značajni lokalitet na Vidovoj gori i doprinosi turističkoj i ukupnoj vrijednosti šireg obuhvata, a njezinom aktivacijom i uređenjem otvaraju se mogućnosti za brojne sadržaje koje dom može podržavati. 

Zapadno od restorana zasjenjen je prostor uz zog kojeg smo predvidjeli urediti, očistiti i sagraditi suhozide s cvjetnjacima i mjestima za sjedenje, čakulu, igranje briškule i odmor te ga povezati s dvorištem restorana. 

Zona između prometnice i doma uredila bi se kao park za odmor s dječjim igralištem. Planirano je oblikovanje različitih zona unutar parka: za sjedenje i odmor, za igru i za domaće životinje (magarac, koza..). Zone će se razlikovati po različitim materijalima: pijesak, stabilizer, guma, drvo, a sama oprema za djecu bit će oblikovana od prirodnih materijala i najvećim dijelom in situ: labirint od suhozida, balvani za penjanje, konopci, pješćanici, tuneli, drvene kućice na stablu, „šuma stabala“ od drvenih štapova... Meteorološki toranj planirali smo zadržati, urediti, obojiti i, uz kontrolirani pristup, omogućiti korištenje kao vidikovac.

Južno od planinarskog doma nalazi se vanjski šank i tri drvene montažne platforme za sjedenje i odmor natkrivene montažnim sjenilom.

Posjetitelji planinarskog doma bit će turisti, planinari, biciklisti, rekreativci, hedonisti, stranci, Bračani i Boljani. Svi oni očekuju prije svega autentičnost ponude i prostora u kojem borave.

Iz tog smo razloga preoblikovali nadstrešnicu terase formirajući više kamenih krovova različitih visina koji nastavljaju ansambl postojećih kuća i koji svojim oblikovanjem kadriraju nešto najvrjednije što taj lokalitet posjeduje – pogled! Između tih krovova nalaze se drvene pergole s penjačicama. Time smo ispod ostvarili zasjenjene i raznolike prostore puno bliže dalmatinskim ambijentima, a oni su omeđeni jerulama, kamenim zidovima s otvorima, stupovima i klupama te ambijentalnim kominom na kojem se može spremati hrana po potrebi.

Glavno ognjište za pripremu hrane oblikovano je različito od ostatka kompleksa - kao srce ansambla i glavna tema ponude. To je kameno ognjište s tri ložišta: za ražanj, dvije krušne peći i gradele koje je „obučeno“ u betonski plašt. 

Na mjestu upuštene ostave i sanitarnog čvora oblikovali smo muške i ženske sanitarije za posjetitelje s pristupom koji je natkriven ostakljenom pergolom.

Denivelirana kuća preoblikovana je u suvenirnicu, prodavaonicu autentičnih i domaćih proizvoda i kušaonicu vina s vanjskim natkrivenim prostorom za sjedenje. Unutra smo zadržali, kao spomen na nekadašnju „vatrenu kužinu“, komin koji se po potrebi može koristiti i zimi. Ovaj prostor doživljavamo kao proširenje sadržaja iz glavne kuće.

U glavnoj kući smješten je restoran koji je podijeljen na nekoliko različitih zona za sjedenje: obodno uz zidove, središnji prostor, vip kutak, uz komin i garnitura za odmor. Ideja je bila dobiti toplinu konobe i mediteransku zgusnutost i zbijenost s visećim policama s Nazorovim knjigama, starim posuđem i predmetima. One djelomično pregrađuju prostor stvarajući različite zone. Sjeverni objekt prenamijenili smo u kuhinjski tehnički blok. 

Osmislili smo i sustav vizualnih komunikacija. U interijeru smo predvidjeli ilustracije vezane za likove iz opusa Vladimira Nazora, citate, izgovore na stranom jeziku, prijevode i sl. koje bismo, na duhoviti i edukativan način, prilagodili propagandnom materijalu, podlošcima na stolovima i dr.

Svaki sadržaj u obuhvatu ima svoju maskotu – lika iz Nazorove literature što bismo iskoristili u oblikovanju u suradnji s lokalnim umjetnicima.

Dakle, trenutni, opći dojam cijelog obuhvata je zapuštenost i neodržavanje što je nedopustivo za ovakvu lokaciju i turističku destinaciju kakvom Bol želi postati. Unatoč oštećenijima i nedostacima postojeće gradnje držimo kako prostor ima veliki potencijal koji prepoznajemo u organizaciji objekata kao sklopa manjih kamenih kuća čime se može ostvariti visoka ambijentalna vrijednost i atmosfera kakva je u tradiciji života i građenja na otoku prepoznata kao vrijedna. Namjera nam je bila maksimalno iskoristiti postojeće, ukoliko to ne narušava funkcionalne potrebe novog planinarskog doma. Velika šteta bila bi ne sagledati ovaj jedinstveni lokalitet u cjelini i promišljati njegov razvoj u budućnosti ne samo restorana nego cijelog obuhvata Vidove gore. Nadamo se da će budući koncesionar osjećati tu odgovornost prema ovom iznimnom prostoru.